Hvaljen Isus i Marija.
Rijetko ćemo danas čuti ovaj pozdrav. Upućen mi je bio pri susretima s časnim sestrama milosrdnicama koje su radile u našoj župi. Da, radile. Više ne. Došle su u Novu Gradišku još 1897. godine. U tih 120 godina doživjele su, u ono komunističko vrijeme, zatvaranje dječjeg vrtića, a nedugo zatim i protjerivanje iz bolnice. Preseljenjem u župni stan preuzele su brigu o domaćinstvu. Njihov duhovni rad ipak je, usudim se tako procijeniti, bio daleko značajniji za župu od njihovog formalnog statusa domaćica.
I sada je netko, nakon 120 godina, u našoj lijepoj katoličkoj državi, ocijenio kako njihov rad može zamijeniti obitelj koja će voditi brigu o župnom stanu.
A što je s brigom o dušama. Može li se to zamijeniti čišćenjem, kuhanjem i košnjom. Što sa svim onim ljudima koji nalazili smirenje, razumijevanje, toplinu, osmijeh pri susretima. Koliko će nedostajati djeci, mladima a i nama - velikoj djeci.
Ne, nisam ja s njima imao puno susreta. Ali blagi osmjeh i spomenuti pozdrav koji su mi upućivale u prolazu donosio je mir i činio dan ljepšim.
Benjamina, Blanka, Mihaela - već mi nedostajete. Iako ste spomenule kako će te se moliti za nas gdje god bile.
Vjerujem da je ova odluka privremena. Netko će jednog dana uvidjeti koliko su značile i vratiti nam naše sestre milosrdnice.
Hvaljen Isus i Marija.
Rijetko ćemo danas čuti ovaj pozdrav. Upućen mi je bio pri susretima s časnim sestrama milosrdnicama koje su radile u našoj župi. Da, radile. Više ne. Došle su u Novu Gradišku još 1897. godine. U tih 120 godina doživjele su, u ono komunističko vrijeme, zatvaranje dječjeg vrtića, a nedugo zatim i protjerivanje iz bolnice. Preseljenjem u župni stan preuzele su brigu o domaćinstvu. Njihov duhovni rad ipak je, usudim se tako procijeniti, bio daleko značajniji za župu od njihovog formalnog statusa domaćica.
I sada je netko, nakon 120 godina, u našoj lijepoj katoličkoj državi, ocijenio kako njihov rad može zamijeniti obitelj koja će voditi brigu o župnom stanu.
A što je s brigom o dušama. Može li se to zamijeniti čišćenjem, kuhanjem i košnjom. Što sa svim onim ljudima koji nalazili smirenje, razumijevanje, toplinu, osmijeh pri susretima. Koliko će nedostajati djeci, mladima a i nama - velikoj djeci.
Ne, nisam ja s njima imao puno susreta. Ali blagi osmjeh i spomenuti pozdrav koji su mi upućivale u prolazu donosio je mir i činio dan ljepšim.
Benjamina, Blanka, Mihaela - već mi nedostajete. Iako ste spomenule kako će te se moliti za nas gdje god bile.
Vjerujem da je ova odluka privremena. Netko će jednog dana uvidjeti koliko su značile i vratiti nam naše sestre milosrdnice.
Hvaljen Isus i Marija.
Primjedbe
Objavi komentar